Naravno da je Minhen ovog leta i Strahinjinog boravka bio nezaobilazan. To nema nikakve veze sa Baronom Minhauzenom, dapače. :P Stvarno se dogodilo!
Uvodna šetnja ovog petka je krenula, odakle bi drugde, nego sa epicentralnog Marienplatz-a. ;)
Subotu smo rezervisali za posetu Deutsches Museum-u, najvećem muzeju nauke i tehnologije u svetu! Jedan dan je malo za obilazak kompletnog sadržaja, bili smo toga unapred svesni.

Moj prvi susret i nezaboravno iskustvo datira od pre 25 godina (!) Da li je suvišno napomenuti koliko je tadašnji budući mašinac bio impresioniran?! Evociranje sećanja nije samo naziv takmičenja "Tito, revolucija, mir", već realnost. Zaista je bilo zadovoljstvo ponovo videti "gomilu" eksponata koji "rade" (i onu drugu, manju, gomilu onih koje su vredni posetioci u medjuvremenu stigli da "pokvare"). Nakon obilaska ovakvog muzeja čovek lako shvati značenje reči "
Mercedes"... Iliti kako su Nemci postigli ovakvo tehničko (i svako drugo) savršenstvo.
Strahinja pored Harrier-ove "makine"
Naravno da dosta toga nismo stigli da vidimo, treba nešto ostaviti i za sledeći put! ;)

Nedelju smo proveli nedeljno, uz kasni doručak i kasni izlazak. Meta je bio već spominjani
Englischer Garten, a ideja susret sa društvom iz
Srpske akademske mreže (takodje već spominjane). Nekako smo se snašli i našli u okolini "Kineskog tornja", a u solidnoj hladovini. Članovi su pristigli u poprilično neočekivanom broju, tako da smo se jedva smestili za isti sto. I, opet mešani jezici: engleski, nemački, srpski, francuski...

E, na kraju nas je zeznulo (ne)vreme... U prevodu, kiša. :(

Za transport do garaže Mia, Chiharu i Strahinja su dobili traxi (tricikl-taxi), a ja kišobran i guranje kolica.
Nema komentara:
Objavi komentar