Naš mali eufemizam
Svi roditelji su prošli, prolaze ili će tek proći kroz enigmatski period "bebećeg jezika". Šteta je što se po odrastanju niko ne seća svoje lične jezičke logike, bar bi nam po tom pitanju "roditeljski život" bio lakši. A ko zna zašto je dobro što je baš tako. Siguran sam u jedno: manje bismo uživali, lišeni mogućnosti odgonetanja šta to naše mezimče u stvari pokušava da nam kaže. Elem, Mia pokušava da priča. Sada već tu i tamo izlaze artikulisani glasovi. Tako je na površinu isplivala i reč "gigija".
Izbegavanje da stvari nazovemo pravim imenom dovela je do pojave bolesti zvane eufemizam, manje ili vise rasprostranjene u svim kulturama. (Recimo, neimanje mu.. da se p...s nazove ku...m. Umesto toga mu tepamo "Djokica". Ako neko i ima Djokicu, ja sam makar za augmentativ). Tako pamtimo da, recimo, totalno suludo traćenje para može da se zove "promašena investicija" (da li su Drugovi istima igrali pikado na zavičajnim geografskim kartama?) Takodje, često se pominju domaće životinje poput gusaka, pataka, svinja, volova, konja. U dane posta uputnije je govoriti o somovima, itd.
Roditeljstvo donosi užitak formiranja sopstvenog rečnika eufemizama. Tako se desilo i sa Miiinim "gigija". U poverenju, "odlučili" smo da to znaci "sr...e". Tako, recimo, sa posla mogu čak i u vreme ručka da telefoniram kući i da se raspitam da li je dete "imalo stolicu". (Ko li pa to izmisli?! Bez obzira na tvrdoću, baš i nije za sedenje.)
Roditeljstvo donosi užitak formiranja sopstvenog rečnika eufemizama. Tako se desilo i sa Miiinim "gigija". U poverenju, "odlučili" smo da to znaci "sr...e". Tako, recimo, sa posla mogu čak i u vreme ručka da telefoniram kući i da se raspitam da li je dete "imalo stolicu". (Ko li pa to izmisli?! Bez obzira na tvrdoću, baš i nije za sedenje.)
E, sad. Pošto Mia izgovori "gigija" zilion put dnevno, nos (i očinji vid u slučaju dileme, prsti uglavnom nisu neophodni) još uvek pouzdano zamenjuju Vujakliju. Medjutim, izgleda da su moji principi primene "teorije sličnosti izmedju dresure pasa i pra-vaspitanja ljudskog mladunčeta" pustili korena u pragmatičnom japanskom umu moje Drage, pa je ona napravila korak dalje. Na sledećoj slici prikazana je krajnje praktična upotreba table za crtanje u vidu uredjaja za didaktičko-pedagoško rano dijagnosticiranje da li se Mia ukakila ili ne.
A možda sam ja samo preuveličao stvari, i potpuno pogrešno protumačio šta je umetnik hteo da kaže?! U svakom slučaju, posto su ružne reči zabranjene, nisam našao načina da postavim pitanje...
Nema komentara:
Objavi komentar