Miran nedeljni dan na Bodenu
Dok ne uspem da popunim rupe u memoriji moga bloga, barem da ne zaostajem i nadalje. Ovog weekend-a sam se dokopao firmiranog računara (mislim, iz Firme), pa eto da ga iskoristim. A, možda bi trebalo da pišem domaći iz Nemačkog..? Možda. Nego, dok još nije prošao ovaj dan, i dok još nisam zaboravio šta htedoh reći...
Dan može da počne na više načina. Strogo govoreći, počinje dikretizovano u 00:00:00 časova, u svakoj časovnoj zoni za sebe, 24 puta na celoj Zemljinoj kugli. Manje strogo, kontinualno počinje kada izadje Sunce, tj. kada svane. Subjektivnije počinje - kada se probudimo. A ako se stvari još više relativizuju, dok nekima ne smrkne drugima ne sviće... Tako, kada negde u Americi (četiri časovne zone) padne mrak, u Srbiji sviće. Njima smrke jednom, nama (svane?) četiri puta. Svakog dana! :D
Kao što zora prethodi danu, tako snovi prethode budjenju. Pre neki dan (videh) u novinama, Evropa slavi 50 godina od početka ostvarivanja jednog sna. Neki su se od skora pridružili, a neki još uvek samo besano spavaju na repovima tog sna... (A dokle će, ne zna se. Ne umeju sami da se probude, a nije da (ni)su lenji.) Ipak, noćas smo svi sa Starog kontinenta bez razlike usnuli isti san, a ujutru smo morali da se borimo sa njegovim surovim ovaploćenjem. Spavali smo CEO sat kraće!!! :D Tako se danas i punopravni i budući Drugovi članovi spremaju da sutra ujutru složno odzevaju po koji zev - u čast Letnjeg vremena.
Dao Bog lepo vreme, pa smo od ranog jutra krenuli da se spremamo da spremno dočekamo sutrašnji prvi radni dan u sedmici. Onako, po crnogorski, nedje oko podne smo popunili stomake, popili kafu, čaj i sl., i par stotina sekundi pre 14 časova se našli napolju...
Napolju nas je dočekalo "nešto izmedju". Izmedju lepog i onog drugog vremena, ali, kako je sve relativno, 13°C i vetrić pride su ipak delovali prijatno posle snega od pre neki dan. Usput smo ustanovili da i priroda misli slično. Zelena erupcija se sprema na sve strane! A neću da vam kažem ko se najviše obradovao nekim drugim bojama...
Dan može da počne na više načina. Strogo govoreći, počinje dikretizovano u 00:00:00 časova, u svakoj časovnoj zoni za sebe, 24 puta na celoj Zemljinoj kugli. Manje strogo, kontinualno počinje kada izadje Sunce, tj. kada svane. Subjektivnije počinje - kada se probudimo. A ako se stvari još više relativizuju, dok nekima ne smrkne drugima ne sviće... Tako, kada negde u Americi (četiri časovne zone) padne mrak, u Srbiji sviće. Njima smrke jednom, nama (svane?) četiri puta. Svakog dana! :D
Kao što zora prethodi danu, tako snovi prethode budjenju. Pre neki dan (videh) u novinama, Evropa slavi 50 godina od početka ostvarivanja jednog sna. Neki su se od skora pridružili, a neki još uvek samo besano spavaju na repovima tog sna... (A dokle će, ne zna se. Ne umeju sami da se probude, a nije da (ni)su lenji.) Ipak, noćas smo svi sa Starog kontinenta bez razlike usnuli isti san, a ujutru smo morali da se borimo sa njegovim surovim ovaploćenjem. Spavali smo CEO sat kraće!!! :D Tako se danas i punopravni i budući Drugovi članovi spremaju da sutra ujutru složno odzevaju po koji zev - u čast Letnjeg vremena.
Dao Bog lepo vreme, pa smo od ranog jutra krenuli da se spremamo da spremno dočekamo sutrašnji prvi radni dan u sedmici. Onako, po crnogorski, nedje oko podne smo popunili stomake, popili kafu, čaj i sl., i par stotina sekundi pre 14 časova se našli napolju...
Napolju nas je dočekalo "nešto izmedju". Izmedju lepog i onog drugog vremena, ali, kako je sve relativno, 13°C i vetrić pride su ipak delovali prijatno posle snega od pre neki dan. Usput smo ustanovili da i priroda misli slično. Zelena erupcija se sprema na sve strane! A neću da vam kažem ko se najviše obradovao nekim drugim bojama...
Nema komentara:
Objavi komentar